Ortopedski pregled je sistematski postupak koji se koristi za procenu i dijagnostiku problema sa kostima, zglobovima, mišićima, ligamentima i drugim strukturama koje čine mišićno-koštani sistem. Cilj ovog pregleda je da se identifikuje uzrok bolova, otežanog kretanja ili drugih simptoma, i da se postavi tačna dijagnoza koja će omogućiti odgovarajući tretman.

 

Koraci u ortopedskom pregledu

 

Istorija bolesti (anamneza):

Simptomi: Razgovor o simptomima kao što su bol, oteklina, ukočenost, slabost, ili promene u funkciji.

Trajanje simptoma: Kada su simptomi počeli i kako su se razvijali.

Povrede: Da li je bilo prethodnih povreda, operacija ili traumatskih događaja.

Medikacija i prethodni tretmani: Koji lekovi ili terapije su korišćeni i njihov efekat.

 

Fizički pregled:

Inspekcija: Vizuelna procena kože, otoka, deformiteta, ili promene u boji.

Palpacija: Osećanje (palpacija) kostiju, zglobova i mekih tkiva za identifikaciju bola, napetosti ili abnormalnosti.

Obim pokreta: Procena obima pokreta u zglobovima kako bi se utvrdilo da li postoji ograničenje.

Snaga mišića: Testiranje snage mišića kroz različite pokrete i kontrakcije.

Funkcionalni testovi: Testiranje specifičnih funkcionalnih sposobnosti i testiranje sposobnosti kretanja.

 

Specijalni testovi:

Testovi zglobova: Testovi specifični za određene zglobove, kao što su testovi stabilnosti za koleno (npr. Lachmanov test za ACL), testovi za meniskus, ili testovi za rotatornu manžetu u ramenu.

Testovi mišića: Testiranje snage i fleksibilnosti specifičnih mišića ili grupa mišića.

Neurološki testovi: Ako je potrebno, testiranje refleksa, senzacije i funkcije živaca kako bi se identifikovale moguće neurološke komponente simptoma.

 

Dopunske dijagnostičke metode:

Rentgen: Koristi se za prikaz kostiju i identifikaciju fraktura, deformiteta, ili degenerativnih promena.

Magnetna rezonanca (MRI): Koristi se za detaljnu vizualizaciju mekih tkiva, kao što su ligamenti, meniskusi i hrskavica.

Ultrazvuk: Koristi se za procenu mekih tkiva i dinamičko praćenje zglobnih struktura.

CT skener: Koristi se za detaljne slike kostiju i složenije povrede ili abnormalnosti.

 

Planiranje tretmana:

Dijagnoza: Na osnovu rezultata anamneze, fizičkog pregleda i dijagnostičkih testova, postavlja se dijagnoza.

Plan lečenja: Razvija se plan tretmana koji može uključivati fizioterapiju, lekove, ortopedske uređaje, ili hirurške intervencije, u zavisnosti od prirode problema.

 

Tipične indikacije za ortopedski pregled

Bol u zglobovima: Bol u kolenima, ramenima, kukovima, ili drugim zglobovima koji može biti uzrokovan povredama, upalama, ili degenerativnim promenama.

Povrede: Posledice trauma kao što su frakture, istegnuća, uganuća, ili rupture ligamenata.

Oteklina i ukočenost: Problemi sa otokom ili ukočenošću zglobova ili mišića.

Problemi sa funkcijom: Teškoće u kretanju, smanjena fleksibilnost, ili slabost mišića.

 

Zaključak

Ortopedski pregled je ključan za identifikaciju problema mišićno-koštanog sistema i omogućava pravilan tretman i upravljanje različitim ortopedskim stanjima. Temeljit pregled, zajedno sa odgovarajućim dijagnostičkim metodama, omogućava ortopedu da postavi tačnu dijagnozu i razvije efikasan plan tretmana za poboljšanje funkcionalnosti i kvaliteta života pacijenta.